Podrijetlo proto Ilira je i do danas upitno, i ne postoji konsenzus ni zaključak o podrijetlu, postoje samo brojne teze. Teze se obično dijele na one argumentirane i slabo argumentirane, a ova o kojoj ću ja pisati je poprilično argumentirana.
Krenimo prvo od najprihvaćenije teze o podrijetlu proto Ilira koja smatra da su proto Iliri došli u indoeuropskoj migraciji iz Pontsko-Kaspijske stepe. Uz ovakvo stajalište stoje neke stranice poput Eupedije i Bošnjačkog DNA projekta, uz malu napomenu da i oni samo nagađaju i daju mogućnost. Teza se temelji na po meni vrlo krivoj pretpostavci da su Indoeuropljani na Balkan došli iz Pontsko-Kaspijske stepe, samim time, proto Iliri bi mogli biti dominantno pripadnici genetike haplogrupe J2b2 za koju se smatra da je na Balkan stigla upravo iz navedene regije sjeverno od Crnog mora. Uz ovu tezu veže se naravno mogućnost i pretpostavka da je Ilirski jezik bio indoeuropski. Pontsko-Kaspijska teza indoeuropskih migracija se zove "Kurganska hipoteza". Da bi shvatili zbog čega je ova teza na vrlo klimavim nogama, moramo se ukratko upoznati s Kurganskom hipotezom i njezinim velikim rivalom, odnosno Anatolskom hipotezom koju ću također predstaviti.
Kurganska hipoteza je hipoteza koju je najviše sistematizirala arheologinja i antropologinja Marija Gimbutas 50tih godina prošloga stoljeća, iako ona potječe od filologa Otta Schradera i arheologa V. Gordona Childea koji su puno prije Marije iznijeli ovu tezu. Teza se temelji na postepenom širenju proto indoeuropskih jezika (PIE) iz Pontsko-Kaspijske stepe. Kako ne bi dužio i pretvorio ovu temu u raspravu o indoeuropskim migracijama, predlažem da za više informacija jednostavno proguglate "Kurgan Hypothesis".
Iako je Kurganska hipoteza za sada najprihvaćenija, tik uz nju stoji Anatolska hipoteza koja je do relativno nedavno bila najprihvaćenija, iako ona i danas stoji skoro pa tik uz bok Kurganskoj hipotezi. U međuvremenu pojavile su se i neka nova istraživanja koja Anatolskoj hipotezi daju veće mogućnosti.
Anatolska hipoteza naime predlaže model proto indoeuropskih migracija koje su se naravno dogodile iz Anatolije u neolitiku, odnosno napredovanjem neolitičkih farmera u Europu. Anatolska hipoteza ima dvije pod hipoteze odnosno mogućnosti. Prva mogućnost je ta, da se indoeuropski jezik razvio od proto indoeuropskog jezika koji je stigao u prvoj migraciji iz Anatolije u neolitiku, a druga mogućnost je da su se mogle dogoditi dvije migracije, odnosno prva bi bila ona proto indoeuropska, a sekundarna indoeuropska, obje bi naravno došle iz Anatolije u različitom vremenu.
Razlog zbog kojeg sam ja pristalica Anatolske teze je malo preopširan da bi ga u detalje analizirao u ovoj temi, no postavit ću reference i linkove istraživanja na dnu stranice.
Anatolska hipoteza se slaže s mojim veoma dugogodišnjim mišljenjem da su proto Iliri došli upravo iz Anatolije, te da proto Ilirska genetika izvorno nije bila haplogrupa J2b, nego haplogrupe E1b1b V13. Naravno ja, kao i nitko drugi ne može sa sigurnošću reći, dali su proto Iliri uopće i došli u indoeuropskoj migraciji, jer postoji realna mogućnost da su proto Iliri jednostavno stigli neovisno o indoeuropskoj migraciji, naravno time se ne odbacuje mogućnost da su proto Iliri bili govornici indoeuropskog jezika, jer indoeuropski jezici ne prestaju postojati nakon završetka indoeuropskih migracija, tako da proto Ilirski jezik bi mogao naknadno pristići u sekundarnoj "indoeuropskoj migraciji". Zapravo mi još ne znamo dali je Ilirski jezik uopće bio indoeuropski, jer sve što mi o Ilirskom jeziku imamo je iz antičkih Grčkih prijevoda odnosno Grčkoj prilagodbi Ilirskih riječi svom jeziku, samim time većina riječi je jednostavno izmijenjena i prilagođena. Ilirski je mogao biti i proto indoeuropski jezik, a mogao je čak biti i nametnut u nekoj od indoeuropskih migracija. Mogućnosti su brojne, tako da je vrlo neozbiljno donositi neke zaključke.
Kao što sam već napisao, po meni, pogrešna teza o tome da su proto Iliri mogli biti u ranoj etnogenezi haplogrupe J2b2-L283 (Y86191) temelji se na pretpostavci Kurganske hipoteze, no i arheoloških nalaza odnosno analizama nekoliko uzoraka koja su pripadala J2b2 s područja Hrvatske, od kojih najstariji nalaz potječe iz Dalmacije (1700.-1500. pr. Kr.), kasno brončano doba. Tu sad dolazimo do dva problema. Naime proto Ilirska migracija se prema modernoj struci najvjerojatnije dogodila u periodu 1600.-1100.pr., što zapravo odstupa od najstarijeg J2b2 nalaza iz Hrvatske, osim ako za moguće vrijeme dolaska uzmemo najkasniju pretpostavku da su proto Iliri stigli 1500.pr.. Ono što želim reći je to da je haplogrupa J2b2 na zapadni Balkan mogla stići i prije proto Ilira. Drugi problem je taj, što se moderna struka slaže u tome da plemena Ilirika nisu bila homogena te da se tu radi o više različitih naroda, čak različite etnogeneze. Mi pouzdano znamo da su plemena Ilirika imala svaka različite bogove, različite kulturne karakteristike, čak su se razlikovali i fizički na što nas upućuju rimski autori. Najčešća znanstvena podjela koja se radi je ona na južne Ilire i sjeverne. Znanost je prepoznala da se kultura južnog Ilirika uvelike razlikuje od sjevernog. U rimskim kronikama Rimljani opisuju sjeverne Ilire kao visoke, velikih stopala, za njih kažu da su svjetlije puti od onih južnih, za koje kažu da su niži od sjevernih, te da su tamnije puti. Ovdje je zasigurno riječ i o različitoj genetici, odnosno sjeverni Iliri su bili različite genetike od južnih. E tu sad dolazimo do drugog problema.
Naime svi antički autori izvorne Ilire, one prvotne, smještaju na prostor današnje moderne Albanije. Plemena koja se izvorno i prvo smatraju Ilirskim su Taulanti, Enheleji, Dassareti i Parthini. Za konkretno Taulante moderna znanost smata da su možda čak prvo Ilirsko pleme. Najstarije Ilirsko kraljevstvo je recimo bilo ono Enhelejsko. Najstarije Ilirske gradine potječu upravo s prostora Albanije. Dakle sve upućuje na to da je rana Ilirska etnogeneza nastala na području Albanije. Na kraju krajeva, i sam Hekatej iz Mileta, koji prvi spominje Ilire, opisuje Ilire kao sjeverne susjede Grcima, u njegovo vrijeme, sjeverni susjedi Grka su bili Enheleji i Taulanti. Ta plemena na jugu, vrlo vjerojatno nisu dominantno bila haplogrupe J2b2 nego haplogrupe E1b1b V13. Sada dolazimo do toga da je rana Ilirska etnogeneza mogla biti E1b1b V13. Naime haplogrupa E1b1b V13 je neolitička haplogrupa koja je na Balkan stigla s prvim farmerima iz Anatolije. Iako ne postoje nalazi haplogrupe E1b1b V13 kao ni haplogrupe J2b, iz kasnog brončanog doba, niti iz ranog željeznog doba s područja Albanije niti Kosova, ipak pouzdano znamo da je haplogrupa V13 bila prisutna na prostoru Albanije u to vrijeme, s obzirom na to da su Ilirske migracije 900.pr, s prostora Albanije prešle u današnju modernu Apuliju, donijele veće prisustvo E1b1b V13 koja je i danas poprilično jaka u toj regiji. Ta velika učestalost haplogrupe E1b1b V13 u Apuliji se objašnjava kao mogući ostatak tih nekadašnjih Ilirskih migracija, od kojih su nastali Messapi.
Aleksandar Stipčević, hrvatski arheolog i povjesničar, među prvima je istakao kako je model "Kurganske hipoteze", odnosno dolaska haplogrupe J2b2 i njenog utjecaja na etnogenezu zapadno Balkanskih plemena primjenjiv samo na plemena sjeverno od Skadra. S obzirom na to da mi kroz čitav vijek postojanja Ilira, imamo očigledno drugačiju kulturu sjevernih i južnih Ilira, ako je J2b2 bila dominantna među sjevernim plemenima, sasvim sigurno nije bila i kod južnih, jer bi se njen utjecaj osjetio i u južnom Iliriku tako da se sjever ne bi toliko kulturološki razlikovao od juga. Ja ne osporavam dolazak haplogrupe J2b2 u brončanom dobu na zapadni Balkan, te njegov utjecaj na plemena i stvaranje tog posebnog kulturološkog identiteta na tom prostoru, no pripadnici J2b2 su vrlo vjerojatno na zapadni Balkan stigli iz Anatolije, pri tome nisu izdominirali na prostoru Albanije.
Još jedna od mogućnosti koja se nudi je ta da su nosioci J2b2 na zapadni Balkan stigli ili prije ili poslije proto Ilira na prostor moderne Albanije.
Citirat ću Eupediju : ""Dalje, svi moderni članovi E-V13 potječu od zajedničkog pretka koji je živio prije otprilike 5.500 godina, a svi oni također potječu od kasnijeg zajedničkog pretka koji je nosio mutaciju CTS5856. Taj predak bi živio prije oko 4.100 godina, tijekom brončanog doba. Gotovo odmah nakon toga, CTS5856 se podijelio u šest podklada, a zatim se razgranao u još više subklada u razmaku od nekoliko generacija. U samo nekoliko stoljeća, ta vrlo mala loza E-V13 započela je proces širenja koja bi ju mogla pretvoriti u jednu od najraširenijih Europskih očinskih loza i doseći daleko izvan granica same Europe, šireći se i na istočni rub Mediterana, Kavkaz, Kurdistan, Iran, pa čak i Sibir.Ovi podaci upućuju na to da je sudbina E-V13 bila povezana s elitnom dominacijom društva iz brončanog doba. Zemljopisna distribucija šest glavnih grana pokazuje da se E-V13 brzo proširio na sve dijelove Europe, ali je bio posebno čest u srednjoj Europi. Jedina migracija iz brončanog doba koja bi mogla objasniti tako brzo i dalekosežno raspršivanje je migracija Proto-Indo-Europljana."
Također Eupedija piše : ""Indoeuropske migracije zasigurno bi donijele neke E-V13 rano, od oko 2500. pr. Ali povijest regije je toliko složena da bi moglo postojati mnogo zasebnih grana E-V13 od kojih je svaka došla s različitom invazijom".
Dakle proto Iliri bi mogli biti pripadnici jedne od tih invazija V13.Ovo bi moglo značiti da su proto Iliri bili potomci upravo tih proto Indoeuropljana, a rodonačelnik ili utemeljitelj te proto Ilirske etnogeneze je mogao biti predak i jedan od tih nosioca subklade koja je nastala od (E1b1b) CTS5856 u brončanom dobu. Ovo se pak nadovezuje na Anatolsku hipotezu, prema kojoj su proto Indoeuropljani stigli iz Anatolije, samim time, s obzirom na to da je E1b1b bila glavna nositeljica neolitika i poljoprivrede na Balkan, E1b1b je bila proto indoeuropska haplogrupa. Ovo je jedna od mogućnosti.
Druga mogućnost je ta, da su proto Iliri na Balkan stigli neovisno i o proto indoeuropskoj migraciji i indoeuropskoj. Na ovo ukazuje nekoliko faktora. Naime sam naziv "Iliri", je u svojoj etimologiji mogao biti povezan s Hetitskom zmijom Illuyankom. Znamo da je zmija bila vrhovni kult obožavanja Ilira, jer se i sam nastanak Ilira veže za zmiju i Ilirskog rodonačelnika Iliriusa. Samo da napomenem da je zmija bila vrhovni kult južnih Ilira, dok je kod sjevernih sunce bilo glavni kultni simbol. To je još jedan pokazatelj da plemena sjeverno od Skadra nisu bila Ilirska. Inače Hetitska zmija Illuyanka potječe od proto indoeuropskog naziva za zmiju "h₁illu- i", po čemu vidimo da i ta riječ u svom nazivu ima član "Ill". Riječ Illiri i *h₁illu- i su vjerojatno istog korijena, i obje su proto indoeuropske. Hetiti su bili drevni Anatolski narod, koji u svojoj mitologiji spominje zmiju Illuyanku protiv koje se bori Bog neba Teshub i njegov sin Sarruma, koji je na kraju i ubijaju. Ova priča bi mogla biti alegorija, preneseno značenje i simbolika nekadašnje borbe Hetita s proto Ilirima koji su bili možda sinonim za zmiju. U tom drevnom ratu su Hetiti možda protjerali proto Ilire na Balkan.
To su još neke od mogućnosti koje ukazuju na moguće Anatolsko podrijetlo Ilira.
https://www.mpg.de/research/indo-european-languages-origins
https://languagecontinuity.blogspot.com/2009/05/colin-renfrew-anatolian-hypothesis.html
